ŠTIMAC PORUČUJE: NEĆE ME ZAUSTAVITI

Igor Štimac je u vrlo kratkom razdoblju na klupi Zrinjskog napravio povijesni iskorak i odveo klub do prvog europskog proljeća u njegovoj povijesti. Taj uspjeh nije došao slučajno, već kao rezultat jasne vizije, snažnog psihološkog pristupa i potpune vjere u igrače koje vodi. Uz rezultate, Štimac je donio i nešto što se danas rijetko viđa u nogometu – autentičnu, izravnu i beskompromisno iskrenu komunikaciju. U vremenu u kojem su treneri često svedeni na oprezne i bezlične izjave, njegov način obraćanja javnosti predstavlja osvježenje i podsjetnik da nogomet nije samo rezultat, nego i stav, karakter i osobnost.

U ovom razgovoru Igor Štimac je progovorio i o temama koje su izazvale podijeljene reakcije u javnosti. Između ostalog je istaknuo:

‘Ne upakiram svoje stavove jer govorim ono što jesam. To se nekome sviđa, nekome ne, ali od toga ne odustajem’, poručio je . No najviše komentara izazvao je dio razgovora u kojem je komentirao ratna zbivanja u susjednoj Bosni i Hercegovini: ‘Meni je jako teško shvatiti da je, u ovom primjeru, bošnjački narod vrlo brzo zaboravio što je hrvatski narod napravio za njih. Od 1991. do 1996. ovdje smo udomili oko 800 tisuća Bošnjaka, prihvatili ih, dali im dom, toplinu i srce’, rekao je Štimac.

Istakao je i sljedeće: ‘U isto vrijeme pomogli smo im da se organiziraju kao vojska i da se naoružaju. Nakon toga smo u velikoj mjeri doprinijeli oslobađanju okupiranih teritorija Bosne i Hercegovine jer, kako priznaje i dio zapovjednika bošnjačke armije, da nije bilo hrvatske vojske i HVO-a, Bošnjaci bi nestali s tih područja.’

‘Danas se ističe nekoliko incidenata koji su se, nažalost, događali na svim stranama, dok hrvatski narod u Bosni i Hercegovini živi pod progonom tužiteljstva, koje je u velikoj mjeri bošnjačko. Progoni se bivše pripadnike postrojbi i zapovjednike, a mnogi ni dva desetljeća nakon rata nemaju mira“, rekao je.

Na kraju razgovora je istaknuo kako bez političkih promjena i međusobnog priznanja nema trajnog suživota: „Bošnjaci i Srbi moraju shvatiti da prava hrvatskog naroda moraju biti priznata, da mora prestati praksa da bošnjački narod bira hrvatskog predstavnika. Tek tada se može stvoriti podloga za budući suživot. Nadam se da će promjene krenuti barem kroz sport, pa dalje kako bude išlo“.