Krik fazana – izložba Anje Mergeduš i Sache Rey

U četvrtak, 5. veljače u 19 sati, u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra, Dom mladih, Split otvara se izložba Anje Mergeduš i Sache Rey. Dva umjetnička rada različitih senzibiliteta i estetika povezuju ptice i zajedničko pitanje koje otvaraju – Kako se kvir tijela opiru normalizaciji, discipliniranju i brisanju? Izložba ne razriješava razlike u pristupima, zadržava ih u napetosti: prizemljenu ustrajnost fazana i flamboyantnu vidljivost ružićastih flamingosa, buku i slavlje, odbijanje i probu.

Izložba se može razgledati radnim danom od 17 do 20 sati, zaključno s 16. veljače.

foto: queerANarchive

U radu Krik fazana Anje Mergeduš umjetnica susreće fazana na lokaciji napuštene plinospreme. Na ekološkom putovanju s aktivističkim kolektivom, Sacha Rey susreće ružičaste flamingose, koji se pojavljuju u radu État des lieux des forces en présence (Stanje snaga na djelu). Upravo je prisutnost ptica inicijalno potaknula ideju predstavljanja dviju različitih umjetničkih senzibiliteta i estetika unutar
jedne izložbe.
No, osim ptica, radovi dijele i važne konceptualne polazišne točke. Oba rada polaze od uvjerenja da
kvir otpor nije samo suprotstavljanje nasilju, već i izmišljanje načina življenja koji nadilaze zadane
okvire, kroz kvir tijela, odnose i temporalnosti. Oba rada uključuju ne-ljudske figure, životinje, kao
etičke provokacije, koje potiču drukčije promišljanje preživljavanja, vidljivosti i bivanja zajedno.
U radu Krik fazana, fazan se pojavljuje kao anti-spektakularna životinja: prizemljen, neletač, skrovit
prije nego trijumfalan. Opstaje blizu tla, kroz povlačenje, prekide i krik umjesto pjeva. Pad ovdje
postaje performativna i egzistencijalna gesta – ne gubitak kontrole, već odbijanje vertikalnosti,
stabilnosti i discipliniranog tijela. Fazan utjelovljuje oblik ustrajnosti bez uzdizanja, način postojanja
koji se opire čitljivosti i ovladavanju.
U radu État des lieux des forces en présence, ružičasti flamingosi djeluju drugačije. Flamboyantni,
kolektivni i ustrajno vidljivi, oni utjelovljuju višak, užitak i sinkronizirano kretanje. Njihovo ponašanje
postaje leća kroz koju kvir i trans* aktivisti_ce (pre)osmišljavaju radost, sjećanje i otpor kao zajedničku
praksu. Ovdje vidljivost nije izloženost, već slavlje; užitak nije distrakcija, već politička metoda.
Između fazana i flaminga pojavljuje se zajedničko pitanje: kako se kvir tijela opiru normalizaciji,
discipliniranju i brisanju? Odgovori se ne podudaraju. Jedan se okreće padu, nečitljivosti i odbijanju
nametnute forme, rezonirajući s razumijevanjima divljine kao otpora kontroli i ovladavanju. Drugi se
usmjerava prema užitku, radosti i kolektivnom pamćenju kao strategijama preživljavanja, prizivajući
prakse koje oslobođenje zamišljaju kroz zajedničko osjećanje ugode.
Umjesto da razrješava te razlike, izložba ih zadržava u napetosti: prizemljenu ustrajnost i
flamboyantnu vidljivost, buku i slavlje, odbijanje i probu. Zajedno, radovi sugeriraju da queer otpor
nema jedan oblik. Kreće kroz tijela, afekte i ekologije, ponekad se odmičući od svijeta kakav jest, a
ponekad uvježbavajući onaj koji tek može nastati.